2.julij

dajana.babic
dajana.babic
2. julij 2021 · 2 min branja
2.julij
kad čovek zavoli samog sebe, kad se seti da ima sebe... samog sebe... onda je neuništljiv...
mislim... mi smo neuništljivi tako i tako... a kad počnemo da volimo sami sebe... ljudi... pa zamislite dva čoveka, da vole sami sebe i pomažu drug drugome... pa tri... pa šta... pa ko nam išta može?
(db, 2.7.2018)
bez velike filozofije i komplikovanja... bez trčanja od guruja do guruja, jednostavno ideš napred... šta se desi, desit će se... uvek gledamo, da "uzmemo" najbolju variantu, koju možemo dobiti za sebe... ako se nešto iskvari, onda pogledamo, šta je bilo naopako, ispravimo, to što se može ispraviti... i šibamo dalje
p.s.... i gledamo da nikad ne bacamo ulje na vatru, nego vodu... gledamo da uvek, gde god možemo smirujemo ljude, da jim pomognemo, da smo ljubazni do ljudi... i tu ljubaznost dobijamo nazad ... nema lepše stvari na svetu, nego pomoći drugome čoveku
(db 2.7.2017)
Naucila sam da kroz zivot idem uvjek pravo, smjelo...da sama sebi krcim put...nikada nisam klonula jer sam osjecala da ima ljudi koji me vole... zlu radost sam u zivotu vidjela, patnju osjetila, a srecu hvatala jer znam da je kao plamicak svijece koji se ponekad gasi prije paljenja...jednoga dana sve ce proci...izbljedece stranice zivota...mozda cu se nekome u sjecanje vratiti...mozda sam kroz neciji zivot prosla brzo i bila periferna epizoda, ali gajim toplu nadu da ostavila sam tracak negjde u srcu da me spomene i sa sjetom prica nedopricane price...sto smo sve mogli, ali nismo imali vremena..
(2.7.2017, F.P.M)
Deli

Več od dajana.babic

Komentarji (0)

Prijavite se za komentiranje

Še ni komentarjev.